Manifesto

Danas je teško pronaći suprotnost potrošnji – život je postao potrošnja, a ne možemo raskrstiti sa životom. Potrošnja je postala i poticaj, poravnanje kad se osjećamo da nam život izmiče, da više nismo u tijeku ili nas pak vraća u tok, uzemljuje.
Što reći iz potrošnje o potrošnji?
Volimo ju, ispunjava nas, nagriza, ubija. Znamo da je drugačiji život moguć, da je drugačiji život potreba. Iz straha gledamo mlade, prozivaju nas i kazuju, viču – jurite k uništenju! Znamo, osjećamo da je to istina, ali opet, presumorni smo i preuljuljani da čujemo.
I što nam je činiti?
Možemo ustupiti sebe, trunku po trunku, korak po korak ići naprijed, reći da ćemo se truditi i vjerovati, usmjeriti se, kad ćemo moći – prema svjetlu. Slušat ćemo, propitivati sve što znamo, propitivat ćemo svoje namjere, propitivat ćemo sebe. Ponudit ćemo sumnju, nadu i djelovanje.
Nikad nećemo odustati.
Jer promjena je put.
A nov način razmišljanja je nov način bivanja.
Budućnost je imenica ženskog roda – zajedništvo i snaga nude utočište i nadu za bolje sutra koje možemo istkati jedino združeni, zajedno.